Blog
ponedjeljak, lipanj 25, 2012
 

Kad nas dvoje krenemo istim putem

što nas negdje čeka otvorenih ruku

ja ću te utjehom voljet' i ljubavlju

tješit' kako već nemirne postale vode

našeg života.

urbanikreten @ 13:52 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, ožujak 22, 2012
 

 

još uvijek stojim na pragu svog života neprepoznat

bez krivnje i brižnosti, možda i ljubavi

 

postao sam onaj što te moli

da ga uzdigneš na nebo

i ostaviš prije nego što

shvati da nebo ne postoji

 

oko nas,

zar je vrijedno živjeti u prošlosti

kad kažu, sve se ponavlja...

urbanikreten @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, lipanj 26, 2010
 
kao što je rijeka samo vena
ove usamljene zemlje
tako divne

u ravnoteži prirode

u kaosu svemira

tako je i riječ naše geslo
u stijeni života

naš otpor kad tišina prijeđe
svoju granicu



urbanikreten @ 17:16 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, lipanj 25, 2010
 ja i moje dijete
svaki naivan pogled
nas baca na obale
nada i želja

bit će da smo malo
zakasnili na vlakove

majke su nam slijepe
otci su nam gluhi
iz očaja nas stranac ljubi
dok ga stvarne namjere kriju

odraze nam sada šalje
samo naborano nebo
pustim kišama nam
upražnjava izolaciju

čekamo da se završi
još jedno poglavlje života
urbanikreten @ 19:25 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, lipanj 6, 2010
 
Radosti, sam mirne
i tihe gladan
ispod mračnog i silnog
svemira ovog,

Kroz tjeme usnulih
patnji što utjehe
pravdaju nage,

Stvori se izvor kao
kap rose na dlanu,

Jer rodi ga 
nove ljubavi sjeme.


urbanikreten @ 16:45 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 27, 2010

šetnje su danas oko mene
zovu me kao prosjaci stari

izađi, dragi prijatelju, ne mari
pusti zidove neka vratove stežu
nekih drugih dana

otkini sve tuge i brige koje
te za njih vežu

utopi zvukove i slike koje te
nose daleko od sebe i
života sretnog

putevi uski, oko srca mog
i tamne šumske ceste
oko mene danas su

izađi, pusti tijelo, nahrani se
čistoće i sklada kojim samo
priroda vlada

urbanikreten @ 21:39 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
utorak, veljača 23, 2010



U roblje su nas okotili
ruke su moje tanje
pune simbola i jarkih
crvenih boja

Svako malo, tvoje
bune postanu plijesan
na sjajnom novcu 
prolaznog mirisa

I budiš se uz uvele grane
golog životnog drveća
što mu nestade zemlje
da korijenje potire

Sve je u nama
i sve je za nas
jer ne mogu jači
da se hrane mesom
tijela svog
urbanikreten @ 21:13 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, siječanj 16, 2010



Danas kraj prozora
sam ostao
odjednom dan je duži
postao
ko nedjeljno jutro
nadvio svoja umorna
jedra, nad barkom vremena.

Posjeo lice sam svoje
kraj hladnog stakla, u fokusu
paučine i malih nevažnih bića
izvijale se boje, igrali se
zvuci u pokretu, 
kao i moje oči
s lijeva na desno
s desna na lijevo.





urbanikreten @ 22:51 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 17, 2009



Drhtim od hladnoće neznanja oko sebe
u očajnom napadu
zatvorenih očiju
ubiram plodove
tuđih sjemena

Reci mi što želim
ti što me stvoriš ovdje
i tiho ću istinu zboriti
o sebi, o ljudima
o tijelu kojeg nosim
o putu koji je stvoren
za moje korake




urbanikreten @ 12:13 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
petak, prosinac 11, 2009
Slušam noć kako govori
-svom silinom mraka te
štitim od života drugih-

Bez polaska
nema ni povratka
u suton se pripremi
za novu zoru

Slušam noć kako govori
-moj si jer nestaješ
od života drugih-

Bez poraza
nema ni pobjede
sjeti se da jutrom
kriješ zvijezde koje
meni daješ
za svoj život

A tebi ostade mrak 

urbanikreten @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
utorak, travanj 28, 2009


neka krivnje počivaju
duboko u grotlu mog dna

debele, manipulativne krivnje
što nemaju smisla ni svrhe
a dišu isti zrak kao i moje tijelo

naviknut sam na poslove
koji ispraznošću crpe život
stvaraju bunar bez vode
i polako trunu zajedno sa
tijelom kojeg drže okovano
izvan granica istine i kreativnosti




 

urbanikreten @ 20:40 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, travanj 19, 2009


Slave to the selfish
value of paper
the core of dual opposition
from the naked mass
to a noble measure
of heart

My hand becomes
worthless treasure
an apple rotten and tart

Tactless moment
in the aerie of madness
unsuited and pliable

Sell me away from the
skyline of false justice

Join me and die again
all over
the open windows of
placid dreams

 
urbanikreten @ 17:35 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, travanj 17, 2009

My serpent's mind

Grieve and cry
on the path
of imperial sky
thru the low aftermath
of never attained purpose

Shine your pale might!
throw some light of gloom
the comfortless in sight
pleasing the dark monsoon
of never attained life

Killing those who caress
the fear of night and the happiness
of day
urbanikreten @ 21:17 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, veljača 23, 2009
odijeljenost uma i tijela
i ova senzitivnost što ju pospješuje
kao naporan intepretant što se diči
svojim opornim sjenama prošlosti
i odlazi...
                          ... omračen pogledima
                              i udaljenim riječima
                              i prazninom..

improvizacijom i nakaznom vještinom
plašim svoje izgubljeno lice
dok hirovito i nesmiljeno usnama
prizivljem kamenje i vjetrove

dok se
horde prašine ne opiru sudu nove djece
ukrućene,slijepe, bespomoćne djece
na poljima podcjenjenih, odbačenih
vjerovanja i nada

Ustrajem na traženju
na svom nevinom tijelu
istinom branim svoje laži

i neka se nikad ne sjetim svojih snova
njihovih tupih pogleda, osjeta i suosjećaja
iza osunčanih, okupanih crnih stakala dvoličnosti
ovog života

Vrata i prozori na ljudskom oku
Zidovi i podovi na ljudskom oku
bez osjeta na ljudskom tijelu
bez spokoja na ljudskom srcu
bez uzroka i posljedice
i nade koja se nekad pružala
nad pognutim glavama kao pogled
sa najvišeg vrha rodnog kraja

Jesam li ja
mala nakupina tkiva puna mržnje
i ogroman stol sa kojeg krvare
stotine bića za jelo uz
malo narcisa umiješanog u narušene
odnose novog zavaravanja?

nisam li stvoren kao stalna evolucija
od svog osobnog zanemaritelja?
ne tražim li svijetlo kad se probudim?
i ne prepoznajem li svoju svijest,
svoje korake,
na svom tlu?
urbanikreten @ 11:11 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, veljača 1, 2009


And becomes a night
in the ways of our souls
a blind void without any might
or purpose, or dream

I postupno slutnje zadiruć
u našu sumnjivu intimu,
krivo su nam riječi
isprele, krivo su nam oči
odsuzile i odvele nas jedno
od drugog

In a blind void without any might
in purpose, or dream

I neka sam iskren i odveć
napadan jer od sebe ne skrivah
svoju budućnost izvan nemilih
zidova samoće i neprikladnih izljeva
egoizma

Uberen svjež narcis u odnosima
novog zavaranja, stavih ga u plavu
kosu mog jedinog neba

Beyond nameless opinions someone
raises the voice of hostility, and
breaks free in the flesh of ignorance

A wave of acceptance comes through
in my innocent lust I fall over the
shadow of my useless past echoing
delusion of love through sensual
delight


urbanikreten @ 13:25 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, prosinac 19, 2008



Kasno je
Šuma ovog života izgubi
Lišće naših mladosti
Vjetar se više ne kreće
Kroz složene grane
Njene radosti

Odveć je kasno
Jer i ptice u oku
Nerođenog svijeta... suzama
Hrane svoje mlade

Ispranim tlom još
Uzdiše navika borbe
I čeka pokornu zraku sunca
Koja nikako da osvijetli
Ovu dolinu smrtne kiše
Moje i tvoje kiše

I plazim kroz njene vidike
I slušam sebe u daljini

Padam tamo gdje nitko
Ne padne
Zborim tamo gdje nitko
Ne zbori

Ali moje riječi jedino samoćom i
Nerazumijevanjem
Odzvanjaju tim svjesno zametnutim
Putevima kojima tek
Pokoje malo stvorenje
Dajuć svoje olovno srce
Kao simbol zajedništva
Ostavi dojmljivo neizbrisiv
Trag...barem do prvih kapi
Nezasitno puste ljudske krvi
Moje i tvoje krvi

urbanikreten @ 10:02 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 14, 2008

 

slušam je kako prede hladnim suzama
svom nesnošljivošću napretka
zavodi ceste, polja prostom utjehom žeđi
ali mene utažit neće tim svojim ukroćenim vodama
nit svojom apsurdnom simfonijom

siluetni lajtmotiv ove tmurne jeseni,
ponosan u gloriji nemirnih trava
što upregnute njoj prkose
i kupe znoj sa čela
ove više krepke nego
kreposne zemlje

na prozoru hladnom ona predstavlja
bol kao jedini izbor u ovim
smrtnim očima, primiče
još pripito tijelo od izlišnih vremena
prema rasporu nezasitne samoće
i stvara mučan izvor
iskrivljenih misli







 










 

 
urbanikreten @ 18:46 |Komentiraj | Komentari: 45 | Prikaži komentare
subota, prosinac 13, 2008




We say our way is wrong
but do we know what is
wrong

By the bread of steel and stone
our heads became pure waste
our arms became the wings
of another

Driven by fear of social death
my name burns in this selfish
fire leaving ashes for others to
feed on

To judge self-created pain
in the absence of sanity
in the need of survive
I crave the impossible dream

In the place where no human
knows the meaning of wrong,
or falsity, or perseverance, still
the essence rings of the gray
walls of everyday life

Everything is fine, except for
the weather...someone will say
who's head is in the clouds

 





urbanikreten @ 14:53 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 26, 2008



Revert the leaf of your life
and breathe without air
see without light
and love without despair

We are on the verge
so cut off the wings
of reality, unleash
the vulnerable path

Let the eyes merge
and the dust will shine
through the glory of the hidden

 

urbanikreten @ 13:05 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
nedjelja, listopad 12, 2008
Sjena u sjeni
Mrak u mraku
Načas, zaboravih
Na se
 
Načas, ruke u vatri
Samotnoj vatri
 
I bijele ruke
Koje ne osjećam
 
Načas, ostavljam
I zadnjeg prijatelja
 
I opet ruke u vatri
Samotnoj vatri
 
Bijesom i zadnje
Riječi tratim
I ostavljam svog
Zadnjeg prijatelja
Neka gori
U samotnoj vatri
urbanikreten @ 14:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
 
Index.hr
Nema zapisa.